Povijesni pregled
RAŽANAC – župa BDM od Ružarija; župa se spominje 1460.
Ražanac, selo i mala luka na obali južnog dijela Velebitskog kanala. Područje Ražanca bilo je naseljeno od mlađega kamenog doba. Nekoliko srednjovjekovnih naselja tog područja porušeno je u tijeku tursko-venecijanskih ratova u 16. i 17. st.
Prvo pisano spominjanje imena Ražanac nalazi se 1332. u popisu dobara zadarskog plemića Vučine Martinušića.
Godine 1507. u Ražancu se za obranu od Turaka gradi utvrda. Godine 1570. Turci su porušili i opljačkali Ražanac, no on je 1597. ponovno naseljen. Premda su 1646. zbog turske nadmoći ponovno morali napustiti svoje mjesto, već sljedeće godine i nadalje oni uspješno odolijevaju Turcima. Posebno su se istakli u vojnim pothvatima 1647., 1656., 1662. te pod zapovjedništvom serdara Smiljanića (1671.) i Stojana Jankovića (1676.).
Godine 2002., na lokalitetu Podvršje-Glavčine (Matakov Brig) iskopani su ostatci velikih dvojnih crkava (“gemine”), među kojima je pronađen i ranokršćanski plutej. Južna crkva potječe iz druge pol. 5. st., dok je sjeverna ranobizantskoga stila iz sredine 6. st.
U nedalekom zaseoku Plemićima rodio se znameniti hrvatski pjesnik Juraj Baraković (1548.-1628.). U prošlosti je u okolici bilo nekoliko samostana koji su stradali u doba osmanlijskih napadaja.
Do godine 1416. na ražanačkom području je postojao samostan pustinjaka sv. Pavla s crkvom sv. Andrije, apostola. U apostolskoj vizitaciji godine 1603. spominje se crkvica sv. Jerolima oštećena razaranjima iz tursko-mletačkih ratova 1570. Godine 1753. bila je u župnoj crkvi utemeljena bratovština Gospe od Ružarija, koja se u međuvremenu ugasila.